Uskoro jednak omjer ribe i plastike u Sredozemnom moru!
Do 2030. na jedan kilogram ribe - jedan kilogram plastičnog otpada
Iako je Sredozemno more već dugo jedno od najonečišćenijih mora svijeta, ovaj problem bi uskoro mogao postati još veći budući da se omjer ribe i plastike opasno približava izjednačenju, upozorili su europski stručnjaci na nedavno održanoj Regionalnoj konferenciji dionika iz sektora plave ekonomije u organizaciji Unije za Mediteran (UfM) u Napulju.
Na Regionalnoj konferenciji dionika iz sektora plave ekonomije, održanoj u organizaciji Unije za Mediteran (UfM) u Napulju od 29.-30. studenog, zamjenik glavnog tajnika za zaštitu voda i okoliša Unije, Miguel Garcia-Herraiz, upozorio je kako još uvijek raspolažemo s relativno malo podataka o onečišćenosti Sredozemlja, o posljedicama onečišćenja na zdravlje morske flore i faune te na ljude. Procjenjuje se, naime, da bi do 2030. godine na jedan kilogram ribe dolazio jedan kilogram plastičnog otpada.
Garcia-Herraiz ističe kako većinu onečišćenja izaziva „jednokratno“ korištenje plastičnih predmeta, poput plastičnih vrećica i boca koje se vrlo sporo razgrađuju te se pretvaraju u mikroplastiku, sitne plastične čestice promjera manjeg od pola centimetra.
Pogubna je informacija da preko 50 posto plastike koju proizvedemo, koristimo isključivo u svrhu jednokratne uporabe, poput slamčica, plastičnih vrećica ili pak plastičnog pribora za jelo, a upravo dugotrajno vrijeme koje je potrebno za razgradnju plastike polako, ali sigurno dolazi na naplatu.
Inače, mikroplastika nastaje usitnjavanjem većih komada plastike u moru pod utjecajem sunca, valova i vjetra. Ne razgrađuje se i ne mijenja kemijsku strukturu, već se pojavljuje u manjim komadićima. Garcia-Herraiz podsjeća da izravni izvor mikroplastike možemo naći u brojnim kozmetičkim proizvodima koji sadrže sitne polietilenske čestice, koje kroz kanalizaciju i otpadne vode završavaju u rijekama i morima. Nema sumnje u to da bi prijeko potrebna edukacija na ovu temu zasigurno utjecala na količinu korištenja ovako štetnih kozmetičkih preparata, odnosno na njihov ekološki prihvatljiviji način odlaganja.
Posebno je alarmantna činjenica što ribe i druge morske životinje gutaju čestice mikroplastike, koju često zamjenjuju za hranu, pa kemikalije ulaze u njihov organizam te time i u prehrambeni lanac koji uključuje i ljude. Pritom valja podsjetiti kako je početkom godine Greenpeace je objavio izvješće kojim se procjenjuje da plastika predstavlja čak 96,87 posto plutajućeg otpada u Sredozemlju te da je prisutna i na dubini od 3000 metara.
Zabrinjavajući su i rezultati studije koja je otkrila kako je gotovo sva voda iz slavine u svijetu kontaminirana polimernim vlaknima. Čak oko 83 posto uzoraka vode iz slavine prikupljenih u više od deset zemalja na pet kontinenata sadržavalo je u sebi polimerna vlakna. U europskim zemljama je zabilježena najniža stopa onečišćenja, no u pojedinim zemljama ipak iznosi visokih 72 posto.
Još jedan izvor mikroplastike u moru su plastični peleti, koji se transportiraju do prerađivača te ondje prerađuju u gotove predmete. Tijekom transporta peleti često kao otpad završe u moru te pritom ne služe za izradu bilo čega korisnog!
Sprječavanje ovog crnog scenarija jednakog omjera ribe i plastike u Sredozemnom moru nešto je što ne mogu postići individualni napori građana, dapače potrebni su zajednički napori lokalnih samouprava, regija, a u konačnici i država koje okružuju Sredozemlje. Nadamo se kako će ova upozorenja Unije za Mediteran rezultirati konkretnijim politikama s ciljem zaštite voda i to puno prije 2030. godine!
Antonio Sičić / Ekovjesnik