Loša kvaliteta sna mogla bi biti rani znak Alzheimerove bolesti
Rano prepoznavanje rizičnih faktora postaje sve važnije u borbi protiv Alzheimerove bolesti
Nova studija istraživača sa Sveučilišta Yale ukazuje na moguću povezanost između loše kvalitete sna i ranih znakova Alzheimerove bolesti.
Istraživanje, objavljeno u časopisu Journal of Clinical Sleep Medicine, pokazuje da su smanjeno trajanje dubokog sna i REM faze sna povezani s manjim volumenom inferiornog parijetalnog režnja mozga – područja koje je osobito ranjivo na neurodegenerativne promjene povezane s Alzheimerovom bolešću.
Tim znanstvenika sa Sveučilišta Yale, predvođen postdoktorskom suradnicom Gawon Cho, analizirao je podatke iz dugotrajnog epidemiološkog istraživanja. U studiji su korištene polisomnografije – noćna mjerenja strukture sna – uz sudjelovanje 270 ispitanika srednje dobi (prosjek 61 godina), kao i visokorezolucijske snimke mozga prikupljene 13 do 17 godina kasnije.
Rezultati su pokazali da su osobe koje su tijekom noći provodile manje vremena u sporovalnim (N3) i REM fazama sna, godinama kasnije imale manji volumen inferiornog parijetalnog režnja. Ovo područje mozga ključnu ulogu ima u integraciji osjetilnih informacija, uključujući sposobnost vizuospacijalne percepcije – funkciju koja često biva pogođena u ranoj fazi Alzheimerove bolesti.
„Naši rezultati sugeriraju da bi noćna arhitektura sna mogla poslužiti kao potencijalni biomarker za prepoznavanje osoba s povećanim rizikom od Alzheimerove bolesti“, istaknula je Gawon Cho.
Poznato je da su poremećaji spavanja povezani s povećanom akumulacijom amiloid-beta i tau proteina – glavnim patološkim obilježjima Alzheimerove bolesti. Međutim, ovo istraživanje ide korak dalje, pokazujući da kvaliteta sna može biti povezana i sa strukturnim promjenama u mozgu godinama prije pojave prvih simptoma.
Spavanje se sastoji od više faza, a tzv. „arhitektura sna“ odnosi se na način na koji osoba prolazi kroz te faze tijekom noći. Sporovalni san (N3) predstavlja najdublju fazu sna, dok REM faza – u kojoj se najčešće sanja – ima ključnu ulogu u konsolidaciji pamćenja i emocionalnoj obradi.
Novi nalazi otvorili su dodatna pitanja o ulozi glimfatičkog sustava – sustava za čišćenje otpada iz mozga, koji je najaktivniji upravo tijekom dubokog sna. Cho i njezin tim sada istražuju može li modulacija ovog sustava ponuditi nove mogućnosti za prevenciju neurodegeneracije.
S obzirom na to da trenutačno ne postoji lijek za Alzheimerovu bolest, rano prepoznavanje rizičnih faktora postaje sve važnije u borbi protiv ove bolesti.
Ekovjesnik