Umjetna inteligencija i glad za energijom: AI i budućnost koja jede struju
Međunarodna agencija za energiju (IEA) upozorava: „Razvoj umjetne inteligencije prati nagli porast potrošnje energije, a rješenja još nema na vidiku o tome energije trošimo na AI“
Od trenutka kada je krajem 2022. godine lansiran ChatGPT, umjetna inteligencija preselila se iz znanstvenofantastičnih rukavaca u svakodnevni život. AI danas piše, prevodi, detektira rak, predviđa kvarove, odabire vijesti koje čitamo, čak i slike koje će nas rasplakati.
Podatkovni centri: moderni hramovi znanja ili tvornice topline?
IEA-ino novo izvješće upozorava da su podatkovni centri posvećeni umjetnoj inteligenciji već danas toliki potrošači struje da im je potrebna energija ekvivalentna onoj koju koristi 100 000 kućanstava. Oni veći, koji su još u izgradnji, mogli bi trošiti i dvadeset puta više. I premda podatkovni centri trenutno čine „samo“ 1,5 posto globalne potrošnje električne energije, do 2030. ta brojka bi se mogla udvostručiti. To možda zvuči skromno u postotcima, ali u apsolutnim brojkama to znači razinu današnje potrošnje čitavog Japana.
U SAD-u, AI već preuzima energetski primat: do kraja desetljeća, obrada podataka trošit će više struje nego proizvodnja aluminija, čelika, cementa i kemikalija zajedno. U Europi, tiho, ali nezaustavljivo, niču sve veći podatkovni kampusi u blizini velikih gradova – jer podaci vole brzinu, ali i hladovinu. Često se nalaze blizu urbanih centara, opterećujući već napregnute mreže, konkurirajući građanima i industriji za ograničene energetske resurse.
AI nije krivac – problem je u modelu
Umjetna inteligencija nije ni dobra ni loša. Nema svijesti, nema želja, nema odgovornost. Problem nisu strojevi koji računaju, već ljudi koji ih tjeraju da računaju sve više, sve brže i bez obzira na cijenu. Problem je u tržišnoj logici koja sve, pa i AI, vidi kao oružje za rast – bez razmatranja posljedica za okoliš, društvo i globalnu ravnotežu moći.
I dok se hvalimo da AI može predvidjeti potrese i optimizirati mreže, zaboravljamo da njegovi servisi istovremeno pogone novi val nevidljive potrošnje, iza koje stoje serveri, kablovi, hladnjaci, tisuće tona bakra i rijetkih metala poput galija. Sve to zahtijeva rudarenje, transport, hlađenje – jednom riječju, energiju. I to onu koja još uvijek prečesto dolazi iz fosilnih izvora.
Digitalna zelena bajka
Industrija nam već prodaje priču o „zelenom AI-ju“ – onome koji će pomoći u tranziciji, predviđati vjetar i sunce, optimizirati mreže i smanjiti emisije. Ali tko će nadgledati da se taj AI koristi za opće dobro, a ne samo za energetski profit? Gdje je društveni nadzor? Gdje je glas civilnog društva, lokalnih zajednica, stručnjaka izvan korporativne sfere?
IEA s pravom upozorava da je bez koordinacije između vlasti, industrije, energetskog sektora i civilnog društva vrlo izvjesno da ćemo svjedočiti lokalnim naponskim krizama, digitalnim getima i novim oblicima klimatske nepravde.
Umjetna inteligencija, prirodna ograničenja
Umjesto da AI postane sredstvo za očuvanje planeta, postoji opasnost da bude iskorišten kao izgovor za daljnju eksploataciju. Jer digitalni svijet ipak ipak nije „bestjelesan“ – on ima svoj ekološki otisak, rudnike, kablove, centre koji griju zrak. A sve to dolazi s cijenom koju će, kao i obično, najprije platiti oni koji su najmanje odgovorni.
Ne, ne zagovaramo povratak na papir i olovku. AI može, uz pravedan okvir i jasna ograničenja, pomoći u očuvanju okoliša, optimizaciji mreža, otkrivanju ekoloških kriminala - pa čak i u edukaciji. Ali za to je potrebna politička volja, etički kompas i nulta tolerancija prema tehnološkom greenwashingu. Jer u suprotnom, dok naši serveri rastu, možda će se i naši grijesi umnažati — gigabajt po gigabajt.
D.R. | Ekovjesnik